Veče u okviru tribine „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore pod radnim naslovom „Građa za snove”, pokušalo je osvijetliti stvaralački proces nastanka djela kroz čitanje neobjavljenih rukopisa. Autori su govorili o vlastitim naporima koje čine da bi građu za snove preoblikovali u uspjelo književno djelo.
- Istkavši da smo mi ,,građa od koje su sačinjeni snovi”, Šekspir afirmiše nerazdjeljivu povezanost života u predvorju sna. Tu ideju su potom izdašno usvojili evropski i naši romantičari - kazala je Milica Kralj, urednica tribine ,,Riječ”, podsjećajući na stihove Laze Kostića, Kolridža, Novalisa, Njegoša... Ona dodaje da teoretičari snova ističu da je hierpregnantno stanje značajno pojačava kreativnost.
- Vječita i vječna inspirativnost snova vječni je izvor pjesme, počev od onih prvih zapisa anonimnih pjesnika koji su govorili u slikama sna – kazala je Kralj.
Slobodan Milić je osvrćući se na položaj poezije kazao, između ostalog, da je ,,slobodan stih ubio poeziju”. On je pročitao i recenziju Dragana Lakićevića o njegovom novom rukopisu, ,,pjesničkoj rukoveti misaono-filozofskih rasprava”.
Književnik Todor Živaljević, govorio je o vječnoj mori svakog pisca – smislu pisanja.
- Kada sam bio mlad, mislio sam da ima smisla i da je poezija nešto što je ravno božanstvu koje čovjek ne može da dosegne. Sada mislim suprotno, da čovjek može sve da dosegne, a da ništa nema. Ništa ne ostaje za njim. Osvrnite se na istoriju književnosti. Koliko ima nobelovaca koje niko ne čita? Čak uopšte i ne znaju ko su! Znamo li uopšte da ih nabrojimo? Hoću da kažem da je lijepo što snijevamo, lijepo je što se sjećamo. Jer, snovi su samo naša sjećanja. Ko nema čega da se sjeća, nema šta da sanja – kazao je Todor Živaljević Velički.
Pjesnik za djecu Bećo Došljak iznio je zanimljiv podatak da je do sada u svojoj stvaralačkoj karijeri napisao 13.413 pjesama, a da je samo ove godine napisao njih 258.
Književnik i književni kritičar Perivoje Popović kao svoj najveći teret vidi sopstvene slabosti i nemoći.
- Usred i usljed opšteg ličnog i društvenog košmara i haosa pisanje mi preostaje kao posljednja nada, ali i kao bol bez prebola. Rane od dalekih i nevažnih, ali i one koje mi nanose bliski i dragi. Svakog dana bole sve više i sve teže. Ali ja pišem, filmskim metodom, kadar po kadar, scenu po scenu, sve dotle dok, daj Bože što prije, Gospodnjim ili ljudskim davanjem, ne padne i posljednja klapna životne pokretne slike – kazao je Perivoje Popović.
Pjesnik Božo Vučić Božan čitao je pjesmu u nastajanju, fragmente i stihove koje će oblikovati u pjesmu o Čegru, odnosno čuvenoj Ćele-kuli. Takođe, književnik Bećir Vuković čitao je stihove iz zbirke poezije ,,Nedospev” koja će narednog mjeseca ugledati svjetlost dana u izdanju beogradskog ,,Arhipelaga”.
- Pjesnika može da inspiriše san na javi, ali i java u snu – kazao je Andrija Markuš, dodajući da ne samo pjesme, već i aforizmi mogu nastati u snovima.
Poeziju su čitali i pjesnici Milan Rajović, Milojka Jovović, Vukić Garo Brajković, hadži Radovan Radović i Veselin Rakčević koji je veče zaključio stihovima iz pjesme ,,San”.
A.Ć.